Wednesday 4 December 2013

Prvi post



  Za početak uvek je dobro predstaviti se, zar ne? Ili bar kazati ljudima šta mogu očekivati od ovog bloga. U svakom slučaju, ako iko ovo pročita častim ga pivom, prvom prilikom. Ako ne pije, onda nečim drugim.
  Moje ime je Luka, i mrsomud sam. Mrsomudim od neke devedes' četvrte, recimo. Verujem u svoje mrsomuđenje, i volim ga. Ako ti se ne sviđa moje mrsomuđenje, odmrsomudi negde drugde, gde će ti o svom doživljaju sveta govoriti neko ko voli svoje ružičaste naočare. Ja sam svoje odbacio dovoljno davno da ih se i ne sećam baš kako treba. Sve u svemu, ovde možeš očekivati odgovore na mnoga pitanja koja muče mene, a mislim da bi trebalo i tebe, ali i seriju novih pitanja koja će nastaviti naše zajedničko mučenje. Teme koje nećemo dodirivati i zbog kojih bi trebalo da me udariš uglavu ako vidiš da o njima pišem su:



  1. Farma
Ovaj show, i bilo koji sličan, su OFF LIMITS! Ne želim ni da priznam njihovo postojanje. Osim, možda u kontekstu kritike, ali i to retko. Evo i sad zbog ovoga moram da odem i da operem ruke i mozak. Ruke sapunom, a mozak recimo nekim Tool-om.

    
   2.  Jelena Karleuša

Ovo necu ni da pokušavam da opravdavam. M'rš tamo. Iš pile preko žile! IŠ!

 
   3.  Uticajni blogeri

Zato što je Zoranahahah (ili kako već) jedan od njih. Nije vredno ne samo moje, već i ničije pažnje.


   4.  Starlete

Zato što su većinom postale uticajni blogeri.


A šta možemo očekivati onda?

Prvenstveno kritiku društva kroz određenu dozu čudnjikavog humora. Malo politike, naravno. Dosta muzike, nešto malo fotografije, sa prstohvatom kvantne i astro-fizike u kombinaciji sa spiritualnošću. Mislim da je dovoljno.


Koji si mi ti kurac ovde pa da znaš išta o tome?

Društvo poznajem, proučavam i istražujem otkako sam se rodio, kao i svi mi. Samo je razlika u tome ko, koliko i na šta obraća pažnju. Znači, evo 26 godina živim u njemu, i uspešno se odupirem uklapanju u isto. Time se ponosim. Znam mu sve mane, sve rupe, i sva moguća mesta gde može nići neka klica nade za ovu strašno očajnu vrstu, kojoj vreme polako ističe na općenitu radost takoreći svih životinja, biljaka, planete generalno, i na kraju - mene. Jebi ga, uvek ću pre biti na strani drveta nego čoveka. Kome je ovo previše, neka odštrumpfuje na dalje, rekao sam da sam mrsomud, šta hoćete sad? Što se tiče politke... hm, naučio sam da čitam iz novina. A to je bilo tamo '92.-'93. Znači, pratim politiku od tada. Već posle par godina sam razumeo šta se dešava u našoj zemlji, učestvovao u protestima '96., a Petooktobarsku revoluciju nisam ispoštovao jer me moji nisu pustili, jebi ga, imao sam 12 godina. Što ponovo nije sprečilo majmune u plavom da me pre useru od batina zato što sam lepio GOTOV JE! nalepnice na zgradu gimnazije Stevan Sremac, ali to je neka druga priča za neko drugo vreme, a i ne želim da se bavim tematikom krvave mokraće sada. Gitaru sam počeo da sviram isto tad nekad, oko '93. (Cobain je još bio živ.) Znači, ima tome već 20 godina. Dovoljno o tome, za sada. Fotografijom se bavim najkraće od svega navedenog, ali sam već pokupio neku nagradicu za društveno angažovanu fotografiju, i bio izložen par puta po Srbijici nam dragoj. Što se tiče ovog poslednjeg, to je nešto što je još uvek u povoju i na globalnom nivou, tako da ne treba ništa što je o tome rečeno shvatati zdravo za gotovo. Zapravo, ništa nikad ne treba shvatati zdravo za gotovo. Ali pogotovo kad je kvantna fizika u pitanju, videćete već.


Dobro, i zašto ja tebe da čitam?

Pff, that's simple. Nećeš naći nekog sa manje dlaka na jeziku. Ne plašim se psovki, autoritet mi nikad nije predstavljao neki problem, štaviše, uvek sam uživao u tome da ga izazivam i pobedjujem. Plus, ponekad umem i da te nasmejem, ali to samo ako nisam mnogo ljut na nešto što se dešava ili se desilo. Ma, serem, i tada mi padaju na pamet smešna (ponekad i malo bolesna) sranja, samo nemoj da te to zbuni i natera da misliš da nisam ozbiljan. A i ubacivaću kul citate na kraju svakog posta, koji će, na neki način, sumirati sam post.


Pošto, zapravo, ne volim da pišem i pričam o sebi toliko (smejaće se neki, ali me oni ne znaju dobro), ovo je kraj ovog, šatro, nekog uvoda. A ako si stigao/stigla do ovde, čestitam, javi mi se za pivo, šifra je : ne volim pivo.

P.S. Biće dosta toga na engleskom ovde, kao recimo ovaj citat ispod. Ako ne znaš engleski, jbg, nauči. Ceo svet priča na engleskom, možeš i ti.




“Truth is neither objectivity nor the balanced view; truth is a selfless subjectivity.”
Knut Hamsun

2 comments:

  1. Farma i slično po mom mišljenju nisu vredni diskusije, osim ako ih naravno ne pomeneš onako kako im dolikuje kada hoćeš da opišeš debilizam.
    Nenivej, Farma je posledica lošeg vaspitanja i usmeravanja ljudi od strane loše vaspitanih i loše usmerenih ljudi koji su bili loše vaspitani i usmereni od strane desibe?
    Debilizamception.
    Idiocracy.

    ReplyDelete