Thursday 10 July 2014

Dvanaesti, najobičniji post

(Iliti, kako sam sistematski unistavan od strane Srbije)


Da se razumemo, niko zaista ne voli ovu državu. Niko od nas, što živimo ovde, a tek oni koji u njoj ne žive, i nikad nisu ni svratili... Naravno, niko neće to da prizna, i ja sam debil što pišem/pričam o tim stvarima celog života. Ali dobro, valjda smo navikli na to, mi ovakvi.

Koji je razlog što je retko koji mozak sposoban da pomiri u sebi dva jezivo jaka osećaja koja ima: neosporno loš kvalitet i društvenog i emocionalnog i finansijskog i bilo kog života u Srbiji, i urođenu ljubav prema njoj kao svojoj otadžbini? Zašto mislimo da te dve stvari isključuju jedna drugu, i automatski odbacujemo jednu, kada pokušamo da embrace-ujemo drugu? Tj. kada treba da volimo Srbiju, ona je najjača, najbolja, a kada je sranje, onda je sranje, i ovo je najgore mesto na svetu. Ne mogu oba biti tačna, jer su tvrdnje takve po prirodi da su poprilično isključive, izgleda da je problem u stavu.

Mislim da mi imamo problem sa time da ne želimo da nam bude bolje, jer je jedini način da se to postigne - da se digne guzica i da se neki trud napravi. A ako baš ne može, onda ćemo lepo razbucati sve što imamo, i eto, moći ćemo da uživamo u samo-sažaljevajućem spree-ju, koji, istina, može da pomogne da se mozak malo iskulira od svakodnevnih sranja, ali nije trajno rešenje. Zapravo, nijedno rešenje koje nije trajno - nije rešenje.

Srbija, i situacija u kojoj se nalazila poslednjih 20ak godina čini to da je uspela da izrodi nekoliko urnebesno zbunjenih generacija. Iz takve zbunjenosti može samo još više problema da proizilazi, i to je upravo ono što nam se dešava, i čega smo svedoci poslednjih godina. Generacije mojih roditelja, oni koji su odrasli kao pioniri, i njihovi roditelji koji su u to doba živeli svoje porodične živote, jednostavno nisu bili spremni za ono što je posle osamdesetih usledilo, i kao takvi, niti su znali sami da se snađu, niti su znali kako da vaspitavaju sopstvenu decu da se snađu, i sad imamo punu državu strašno zbunjenih ljudi, koji su sve ogorčeniji i ogorčeniji na sve i svakog oko sebe, jer svet jednostavno nije ono što su mislili da jeste, i što bi morao da bude, ako misli da preživi ovaj novi milenijum. Ja prvi, priznajem.

Iz te postavke proizilaze svi oni problemi na koje se svakodnevno žalimo. Male plate? Nisu one male zato što nema para, mora da ih ima, svi krajnji proizvodi su skupi, na nivou evropskih cena, i boga mi prodaju se. Neki su i skuplji. Pa šta je problem? Problem je što činjenica da možda ima malo para mora da se čuva kao najstroža tajna, jer će očigledno doći veliki zli novcojedac i poješće vam sve pare koje imate, ako njima slučajno nagradite svoje radnike, i oni provale da to tako može, i da tako i treba. U međuvremenu, radnici su sve manje i manje motivisani, na kraju ili daju ili dobiju otkaz, i na njihovo mesto uskače novi lik, koji nije ovca, ali mora da se ponaša kao jedna da bi uopšte platio, recimo grejanje, koje košta kao pola plate moje keve. I upadamo u vrzino kolo gde je najizvesniji rezultat to da se svi ponašamo kao ovce. Na čelu sa tim poslodavcem koji se panično šteka, jer i njemu propada posao, zato što mu radnici nisu zadovoljni.

Emocionalno trošenje u Srbalja je u sličnom stanju. Za ovih 12ak godinica koliko učestvujem u igri zvanoj nalaženje partnera, nisam još uvek naleteo ni na jednog ko nije zloupotrebio ovaj moj stav, i to što sam svestan da, iako društvo pokušava da izmisli svoje zakone, prirodni zakoni ne daju da napreduje išta što je zasnovano na štekanju. Pa tako i emocije. One prve ne idu tako, ustvari. Moraš strašno glup, ili strašno sebičan da budeš, da misliš da je stav ‚‚Uuuuu, ovca, sa' ću dizmuzem šta mogu'', prvo znači da je taj neko zaista ovca, a drugo da je to najbolje što od te osobe možeš da izvučeš. I ponovo, ljudi se odlučuju za siguricu, i mnogo manju vajdu, pre nego za malo strpljenja, malo zalaganja, i mnooogo veću vajdu, i neko rešenje, koje je, kao što rekoh - trajno. Pre ćemo parazitirati par meseci, nego da uložimo trunku napora i od toga napravimo priču za ceo život. Jer se sama napraviti neće. Mora zajedničkim snagama. I to važi za sve i za svaki mogući poduhvat koji može da vam padne na pamet a koji uključuje 2 ili više osoba.

Neki bi mi rekli ‚‚Pa dobro, ne možeš da se ljutiš na ljude zato što su uplašeni". Mogu. Ja nisam uplašen. A prošao sam kroz sve isto kao i oni. I da se razumemo, nisam ja ništa posebno, pa sam sad kao bolji. To samo govori u kakvo dno su svi ostali pali. Čupajte se, ljudi, iz toga. Vas radi. Jebete, na kraju krajeva, sve one koji su bili žrtva vašeg ofrlje stava prema životu. Vama će biti lepše ako se potrudite. A biće i onima oko vas, čak iako vas to možda ne interesuje, a moralo bi.

Thursday 19 June 2014

Jedanaesti, dosta drugačiji post (samo za muškarce i devojke sa homoseksualnim sklonostima)

(Iliti: 10 najlepših Srpkinja koje nećete videti na Pinku, Prvoj, ili sličnim sranjima)



Svi mi volimo da kakimo kako su Srpkinje najlepše na svetu, i kako zbog toga svi koji dođu ovde, nekako ne žele da odu. I to se, naravno, uvek odnosi na one devojke koje viđamo na ulici, po kafićima, u kineskim prodavnicama (mada one to ne žele da priznaju), ili pak na žurkama, u slightly pijanom stanju. Ovde ću se potruditi da vam dočaram koliko samo lepote ima u ovoj državi, a koju ne možemo da vidimo na TV-u, ili na internet portalima, jer jednostavno njihova guza nije dovoljno bitna da bi se tamo našla. A i pored onakvih lica, guze im odista i nisu bitne. Neke od njih su zapravo u beauty-biznisu, gde im uspeh dosta zavisi i od medijskog prostora koje zauzimaju. Pa, pošto pored akrepa poput JK, ili one dve silikonske spodobe, ili fukse Stanije, ne mogu da dobiju to, onda eto, jebi ga, mora nekako da se oda počast ovim divnim, predivnim ženama, koje su svuda oko nas, a mi ih ne vidimo od ovih gorepomenutih kreatura noći. Isto tako, može se reći da u Srbiji polako izumire (na moju, i sreću sve više i više ljudi) ova naša "domaća" kultura odevanja i svega što ide uz to, a polako krećemo da poprimamo evropske i svetske standarde u izgledu i ponašanju, što, po mom mišljenju, znatno ulepšava naše devojke, i najzad više nisu Dragana Mirković i njoj slične uzor za lepotu, a boga mi i ponašanje. Bitna činjenica: To što nisu bogzna koliko medijski eksponirane i dalje ne znači da ćeš jebat. Neš jebat', najverovatnije. Internete, živeo nam još dugo. Pa da krenemo.

10. Tamara Tatalović


Reči mogu malo šta da opišu kako treba, ili je to samo stvar ukusa. Tamara je budući dizajner, očigledno voli piercinge i tetovaže, pa vam možda neće prijati oku, ako nista i vi pristalice ovakvog look-a, da se izrazim u stilu fashion blogerke (ionako me neki već tako zovu). Feast your eyes on this. (takođe, ako je nekome od vas pušenje (cigareta, naravno, majmuni jedni perverzni) turn-off, mogu samo da vam kažem "jebiga")
I, ima dečka. Neš jebat'.

9. Sandra Stanojević


Ova mlada nišlijka je budući umetnik. Pogledaće vas ovim očima i upiškićete se kao malo dete, jer ćete se pored nje baš tako i osećati. Crna kosa, plava kosa, kratka kosa, duga kosa, njoj je to svejedno, a i nama je.

Ne znam da l' ima dečka, ali svakako neš jebat. Mlado to.

8. Tamara Radoičić

Ova devojka se, koliko mogu da vidim na fejsu, bavi nekim manekenstvom. I treba. Želimo joj svu sreću u tome, a čini se da joj, pored ovakvog izgleda, neće puno sreće trebati.


7. Andrea Stojanović

Imam sreće da mogu da kažem da je ovo jedna od osoba koje najduže u životu poznajem, a isto tako i moja prva prvcijata simpatija. Zna ona. Uglavnom, Andrea radi kao promoterka, i možete je videti na žurkama, kako dosađuje ljudima, ili, pak, u mega-marketima, kako isto dosađuje ljudima. Mislim da bi se pre slikala za neki ljudski časopis, nego što radi to što radi.
                                                  
                                                  
 Uživajte. 

6. Bojana Matić

Ovu zastrašujuće lepu ženu možemo videti u ulozi pro plesača u novosadskom Narodnom Pozorištu. Sudeći po ogromnoj količini pro fotki koje sam svojim iznimnim stalkerskim mogućnostima uspeo da nađem, čini se da bi i njoj dobro došlo malo medijskog prostora, mada, iskreno, toga nikad dovoljno.

 A ni nje nikad dovoljno.

5. Saša Zorzić

Ja ovu devojku imam za prijatelja na fejsbuku od skoro. ne znam ko je koga dodao, a nije ni bitno. I prvo sam mislio da je neki lik, verovatno sa gay sklonostima, koji je samo stavio neku poznatu manekenku, ili tako nesto, na profilnu. Kad ja tamo, a ono međutim. Saša je budući politikolog, živ nisam šta će se desiti kad i ako se bude zaposlila u struci. 

Take that, Julija Timošenko!


4. Gala Bončić

Ova devojka je, osim što je nišlijka, i što je divna, zamislite, i vrlo talentovan fotograf, kao i osoba koja je ozbiljno na putu da bude student generacije na Pravnom faksu. Pa vi vidite. Ko ima intelektualnih i eksternih kapaciteta za ovo bre? Nema smisla, zaista.

                                                       

3. Helena Rey
                                       


Ponovo mogu da kažem da imam sreće te lično poznajem devojku at hand. Osim što je ovo baš ona devojka koja služi za to da je nemaš, ima i puno različitih talenata. Bavi se i fotografijom, a od uskoro i muzikom. Nemoj da se trudiš, poješće te za doručak, i čačkaće zube oštrim delovima tvojih smrskanih osećanja i kostiju, dok sedi na bezobličnoj masi koja je nekada bila ti.


2. Mary Misantropic

Ovo malo paznje sto ja mogu da joj donesem će joj valjda značiti. Uglavnom, don't even bother. Cura je ozbiljan foto model, voli sushi i anime. Nemaš mnogo šansi, ako nisi neki egzotični strejndžer. U slobodno vreme vodi sopstveni make-up blog, koji zaista nikad nisam posetio, i ovom prilikom joj se izvinjavam zbog toga. Ali jbg, baš nije u mojoj sferi interesovanja. Po broju lajkova i komentara, čini mi se da je veoma cenjen i posećen.

Nadamo se da neće da oćelavi od ovolikog farbanja.

1. Bojana Boka Šarac

Pravim ovu listu, a sve vreme razmišljam šta bih mogao da napišem za Bojanu. Jednostavno nisam do sada video lepšu devojku. Igde. Ikad. Ikako. I ona je u tom poslu već poprilično ozbiljno, zaslužuje punu podršku u tome, ne bi li našu državu predstavila u što LEPŠEM (ba dum, tsss) svetlu. 


Uf, kakve muke, lebactijebem. Nadam se da se devojke neće naljutiti zbog ovoga, ali nekako mi je zaista bilo potrebno da se malo skrene pažnja na sve ove predivne žene, jer ko zna koliko istih takvih šeta našim gradovima, varošima, selima, i nikada nećemo saznati za njih. A neke, samo neke od njih, ako ne i sve, imaju i debelu šansu da budu svetski poznate po svojoj lepoti. Lepe žene su naše najveće bogatstvo, i trebalo bi da ga negujemo, svakako pre onih izmišljenih rudnih bogatstava ili istorijskih (ne)pobeda. 

Na kraju, rekao bih da su žene bića koja moramo da tretiramo sa pažnjom i puno nežnosti, i, iako su ove devojke ovde zbog svog fizičkog izgleda, to NE znači da ih treba posmatrati kao seksualne objekte, ni izbliza. Sve one imaju i svoju unutrašnju lepotu, koja samo pojačava utisak koji stičemo gledajući ovu spoljnu.

Čuvajte svoje lepe žene. Čuvajte i sebe za njih.



















Monday 19 May 2014

Deseti, vanredni, post

Još jedan tekst koji je skinut. Istinu skinuti neće.


Odmah da razjasnimo sledeće: narodu ove zemlje svaka čast. Da nam nije nas, propali bismo odavno. Gledajući silu solidarnosti i samoorganizacije koja se podigla za vrlo kratko vreme, čovek ne može a da ne oseti ponos i da mu momentalno ne postane jasno zašto smo izdržavali sve i svašta kroz istoriju.
Zato što smo, na kraju dana, u najgorim situacijama tu jedni za druge. Možda u normalnim okolnostima to uzimamo previše zdravo za gotovo. Umislimo da smo sami, da se svako bori za sebe, ali to, vidimo ovih dana, i nije baš tako.
Sa druge strane, država je pokazala je neviđenu tromost, nespremnost i potpunu, ali potpunu dezorganizovanost. A kome takva država treba?

- Ne treba nam država koja nije u stanju da proceni opasnost.
- Ne treba nam država koja laže da je potpuno spremna za sve što dolazi, a četiri dana kasnije broji mrtve građane.
- Ne treba nam država koja ukida radio-amatere, zahvaljujući kojima je spašeno ko zna koliko ljudi.
- Ne treba nam ministar za vanredne situacije koji kao da ne postoji.
- Ne treba nam predsednik države koji se u pet dana poplave oglasi jednom i to potpuno drugim povodom.
- Ne treba nam ministar pravde koji obilazi ugrožena područja da bi se fotografisao.
- Ne treba nam ministar pravde kojeg rođeni građani hoće da linčuju (Krupanj)  jer se njihove nesreće setio tek kad mu je zafalilo lokacija za poziranje.
- Ne treba nam ministar policije koji sam upadne u blokadu na putu pa policija mora da spasava njega umesto ljude koji su u pravoj nevolji.
- Ne treba nam ministar odbrane koji je po struci keramičar koji o vojsci i odbrani ne zna ništa.
- Ne treba nam ministar odbrane koji ni u živom prenosu vanredne sednice vlade ne može da se ne bavi političkim protivnicima.

Priče iz Obrenovca će tek izaći na videlo. Ovo je jedna od njih.
- Ne treba nam premijer koji radi ono što nije njegov posao.
- Ne treba nam premijer koji ne radi svoj posao.
- Ne treba nam premijer koji histeriše, uzdiše, glumata, pravi dramske pauze od po pet minuta i izigrava mučenika.
- Ne treba nam premijer koji pozira u uglancanim cipelama ispred helikoptera ne shvatajući kakva kataklizma nadolazi.
- Ne treba nam premijer koji uprkos nemanju dana radnog staža van politike i svojoj nestručnosti za vanredne situacije naređuje jednom generalu Dikoviću šta i kako treba da radi.
- Ne treba nam premijer koji se sa svojom svitom vozika okolo čamcem u koji može da stane bar šestoro unesrećenih ljudi željnih suvog tla.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja katastrofu i nesreću koristi da bi došla na vlast u gradovima u kojima vlada opozicija.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja iz Beograda šalje dobrovoljce u Šabac, grad koji ima više od 50.000 stanovnika.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja te dobrovoljce iskoristi da bi smenila vlast u tom gradu.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja ne haje za Paraćin, gde nije na vlasti.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja dva dana ne obraća pažnju na apele Smederevske Palanke, gde nije na vlasti.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja ne obraća pažnju na Svilajnac, gde nije na vlasti.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja danima dopušta da se Krupanj raspadne, gde nije na vlasti.
- Ne treba nam vladajuća stranka koja vlast ne vrši jednako za sve građane već ih deli na ljude prvog i drugog reda, zavisno od toga za koga su glasali.

Kome su i zašto zasmetali radio-amateri?
********************************
Ne postoji dovoljno veliko priznanje koje treba odati svim sjajnim ljudima, policiji, vojsci, stručnim spasiocima, desetinama hiljada volontera na svim frontovima, onima na terenu, ali i na internetu, radio amaterima, onima koji su spasavali ljude, ali i onima koji su spasavali životinje, onima koji su dali svoje poslednje da bi neko drugi imao bar nešto. Ne postoje dovoljno veliki epiteti za ono što smo svi zajedno uradili. A nisu ni potrebni, jer smo samo bili ljudi. Oni pravi.
Državnom rukovodstvu moguće je, sa druge strane, nameniti samo jednu poruku: sram vas bilo.
Zbog politizacije ljudske nesreće, zbog nesposobnosti i zbog toga što ste seli u fotelje za koje niste predviđeni ni znanjem ni strukom ni savešću, ne razmišljajući da li to može da ugrozi živote ljudi.
Da ne znam da nemate ni trunke savesti, možda bih rekao i kako bi trebalo da podnesete ostavke svi do jednog. Ovako ostaje samo – sram vas bilo. Pitanje je da li ste i toga dostojni.

Sunday 18 May 2014

Deveti, vanredni, post

(Iliti: Borba protiv cenzure)

Na portalu Srbija Danas je u par navrata, u toku današnjeg dana izlazio i bivao sklanjan članak sledeće sadržine, ja vam ga prenosim u celosti.

Режим Александра Вучића уз помоћ државних и осталих режимских медија већ данима сакрива истину о правом стању у поплављеном Обреновцу и настрадалима којих је на стотине. Данас је по налогу МУП-а Републике Србије Обреновац блокиран и у њега није могуће ући. То није омогућено ни независним новинарским екипама али јесте омогућено неколицини режимских медија који су данас били у пратњу министра и директора полиције.
То је једини град у Србији данас који се налази под таквим треманом МУП-а. Изговори који се користе за то су наравно они да су у току акције евакуације и спашавања народа из Обреновца али истина је много ружнија и веома незгодна за режим Александра Вучића.
До нас из веома поузданих извора који су укључени у саму акцију спасавања у Обреновцу долазе информације да је у том граду у поплавном таласу страдало на стотине људи. Стижу информације о зградама и кућама пуних људи које су се урушиле под притиском воде.
Тоталном цензуром државних и режимских медија режим покушава да сакрије истину да смо у Обреновцу као народ и као држава доживели тоталну и апсолутну НАЦИОНАЛНУ КАТАСТРОФУ првенствено због неспособности актуелног режима Александра Вучића. Иако је се знало већ у среду послеподне да ће поплавни талас ударити у Обреновац апсолутно ништа није урађено на време да би се становништво на време упозорило и евакуисало из града.
Колико пута сте чули изјаве д аје ситуација под контролом. Само дан пре катастрофе у Обреновцу премијер Александар Вучић се безбрижно смешкао у Коцељеви као да се налази на модној писти.
aleksandar vucic spasavanje 1400167363 497151 Трагедију у Обреновцу нећете моћи да заташкате а сносићете пуну кривичну и политичку одговорност!
Шта је то толико смешно Вучићу?
Застрашујућа је чињеница да је су до Обреновца пре стигле спасилачке екипе из Русије и то преко Ниша и то два дана пре него што су се у Обреновцу појавиле две амфибије Војске Југославије.
Оно што је још страшније је чињеница да је по повратку из Обреновца где је се возикао тог дана у чамцу у коме је уместо њега требало да буду или људи који се евакуишу или професионални спасиоци премијер Александар Вучић на седници владе веома неукусно комуницирао са министрима покушавају да тако сакрије страх од одговорности јер је пре те седнице од одговорних из полиције и војске добио информације о правим размерама катастрофе у Обреновцу што је и потврђено нашем порталу.
vucic obrenovac Трагедију у Обреновцу нећете моћи да заташкате а сносићете пуну кривичну и политичку одговорност!
Фото сесија Великог Вође у полављеном Обреновцу
Националну трагедију коју смо доживели у Обреновцу пре свега због неспособности актуелне власти неће моћи да заташкате и то вам је обећање које вам дајемо. Народ Србије знаће апсолутну и тоталну истину о правом стању ствари и масовним жртвама у Обреновцу а сви они који су за то одговорни биће кривично и политички одговорни и процесуирану у сладу за важећим законима!
За заташкивање, пласирање дезинфромација и лажи што државни органи и неки њихови представници управо раде посебно ћете кривично одговарати!

Neće vam ovo proći, gospodo, neće dok ja imam internet konekciju. A imaću je, boga mi.

Friday 16 May 2014

Osmi, uplašen, post.

(Iliti: Svi će da poginemo u vodu)


Ja sam uništen. Ja sam uništen suočen sa realnošću. Pojela me je, sažvakala, i ispljunula kao gorku koščicu jabuke. Živeti u Srbiji je trenutno stašno teško.


Jedan deo tebe ti u pozadini sve vreme džvanjka kako si pička što nisi tamo. Naziva te pogrdnim imenima, omalovažava te u najnižem maniru mogućem. Drugi deo tebe kaže da je dobra strana svega što tvoj grad nije nešto posebno najebo. Niti može, sudeći po topografiji područja. Sreća, ej. Treći deo... Treći... Ono što je trenutna realna situacija.

Koncentrisaću se na to treće.

Prvi aspekt. Obim štete. Obrenovac takoreći više ne postoji. Trenutno je u sličnoj formi kao stara Brza Palanka. Što bi reklo - andadasiiiii! Bratska nam Republika Srpska (sa sve onom Bosnom i Hercegovinom, ajde, i to su ljudi, valjda, majkumubožjuimperijalističku) nadrljala još grđe. Doboj neću ni da spominjem. To Drinom i Savom sve ide kod nas, pa kod Bugara i Rumuna. I dalje, Niš nema čega konkretnog da se plaši, na moju sreću, i samim tim određenu zagarantovanu dozu objektivnosti u celoj priči.

Drugi aspekt. Superstar vođa. Izašao je jedan klip. U klipu se dešava nešto što me je nateralo da debelo porazmislim. Razmišljajući tako... široko, došao sam do zaključka. Vučić je definitivno iskreno zabrinut za Srbiju. U to nemam nikakve sumnje. Ono što mene brine je ono što nam prećutkuje, a zbog čega je toliko prso. Jer prso jeste. A da se razumemo, naterati Vučića da ovako prsne (ne samo zbog ovog klipa, nego i generalno ovih dana), znači primeniti strašno jak pritisak. Pošto na unutrašnji pritisak u ovom slučaju ne računam, kontam da je pritisak od spolja.

 Postoje dve strane koje mogu da budu zasužne za prskavanje našeg uber-vođe. Jedna je istočna, naša majka - Rusija. A druga je tatko, ne samo naš, nego svecki tatko - the U. S. of A. I jedni i drugi imaju raznorazna čuda-muda tehnologije, je l' tako? Znači, podjednako je moguće da nas kecaju i Ameri HAARP-om, i Ruje nekom istom takvom antenicom, oboje zarad sopstvenih spoljnopolitičih interesa, što bi bilo - svetska dominacija.

Postavlja se pitanje: Što je ovo područje bitno? Zaista, zašto? Osim neke drumske trgovine, koja je usput u odumiranju, ovo područje nema nekog prirodnog potencijala. Wrong! Mi smo jedno od retkih mesta na planeti gde se ljudi kupaju pijaćom vodom. Voda je već uveliko najdeficitarnija roba na svetu, a mi je imamo PREVIŠE! Sada, na neki način, privremeno osećamo i mi koliko je bitno imati pijaću vodu sa česme 24 sata dnevno, 7 dana u nedelji. A ovi se mlate oko dominacije nad ovim prostorima zbog toga. Ni zbog čega drugog.

U sred svega toga, majmuni trgovački povećavaju cene, da bi ućarili koji dinar. Muka mi je od ideje da postojite i nazivate sebe bićima koja su ravnopravna meni. Povraća mi se od vas. Vi ste crvi. Ne, serem. Vi ste govna tih crva. Možda. Ako bog otac bude dobre volje. A čini mi se da nije. Vi ste ono što ljudi zovu dnom dna. Vi ste Scum of the Earth. Nikad se nisam molio da se nekom desi nešto loše, ali bih voleo da vi takvi, u kojoj god razmeri delovali, izumrete. Sad.

Umrite, stoko odvratna. Gušteri prokleti. Umrite vampiri. Uginite. I vi planetarni, i vi lokalni. Umrite više! Pustite nas da živimo!




Wednesday 5 March 2014

Sedmi, patriotski, post

(Iliti: Reč-dve o Kraljeviću Marku)



Svi se sećamo Kraljevića Marka iz osnovnih i srednjih škola, garant. Svima nam je još u najranijem detinjstvu učitan kao narodni heroj, ergo dobar uzor za modeliranje sopstvenog ponašanja u situacijama ugnjetavanja, ili kojim god krizama. Svi se, takođe, sećamo i one pesme kada baca ralo i volove, ja sam je, lično, radio u drugom ili trećem razredu osnovne škole, dok još nisam znao ništa ni o sociološkoj funkciji epskih pesama, ni o ciklusima epskih pesama. Ne znam kad ste vi, ali svi znamo tu pesmu, ili makar fabulu. No, ipak ćemo je, na brzinu, i malo ,,urbanije'' proći i ovde, bitno je za poentu. Znači, šta se dešava u toj pesmi?


Mare pije vince sa kevom. I napije se. Sa kevom. Tako pijan kaže majci (čitati glasom dobro pijanog čoveka) ,,Majko, ovo što ovi Turci rade više nema smisla, sa' ću ja da im pokažem, idem da kršim, oni će mene...'' Majka, koja je moralni lakmus u ovom slučaju (ni to kao dete ne možeš da znaš, što je bitno, jer dozvoljava uticaj na podsvest) odgovara: ,,Ako, sine, tako treba!!!'' I ona pijana, verovatno zato. Dalje, on izlazi na put i počinje da ga ore (uništava) u znak protesta. Naravno, naiđu Turci i pitaju ga zašto ore sopstveni put, i je l' lud? On, ponovo u glasu pijanog čoveka sa lenjim jezikom kaže: ,,Ovo nije put, ovo je njiva.'' Turci ga ponovo lepo pitaju, on ponovo: ,,Ovo je njiva, njiva se ore i puši kurac!'' Turci ga pitaju i treći put, međutim, to je Srbinu previše, i on ih, kao što znamo - pobije sve.

E sad, posle ovog kratkog sižea, možemo da pričamo o implikacijama. Naime, kada detetu od 8-9 godina pričaš o herojima, možeš da mu učitaš koju god sliku kao sliku heroja i da budeš siguran da ono taj model neće posetiti u mislima i preispitati nikad, jer je dovoljno star da ga mozak tretira kao pred-postojeće stanje. Nama su to uradili preko ove i drugih ovakvih pesama. Posledice? Naravno da ih ima. Gej parada, nezavisnost Kosova, i u još ko zna koliko puta smo viđali po Beogradu i po 300.000 ,,ugnjetavanih Kraljevića Marka'' kako isteruju pravdu na baš ovakav, ma istovetan način. Koincidencija? Ne bih rekao.

I posle se čudimo što su nam deca psihopate. U školi se to uči, gospodo. U školi, i u najranijem detinjstvu. 

Idu izbori. Mislite o tome.







Saturday 15 February 2014

Srbijo, srami se!




Šta treba da se desi da bi ste se pokrenuli, stoko jedna lenja i razmažena?! Ko treba da pogine? Da l' nije bio nikad niko iz vašeg grada, pa ne možete baš da se saživite? Da l' i inače živite lepo pa vas boli kita da isterujete tu neku pravdu po ulicama? Novi Sade, sramota da te je! Tebe najviše! Gomila dece ti je poginula u jebenoj diskoteci, pa ja bih, bre, bojkotovao diskoteke do kraja života, da sam na vašem mestu. Jedna devojka je ubijena, a ubica pušten. I to je OK? Ajde, 'leba ti, Novi Sade, reci mi šta je to bilo danas bitnije od ovoga? A? 

Od Beograda odavno niko ne očekuje ništa. Citiraću ortakinju sa fejsa. ,,Tri novinara, petoro ljudi i dva kučeta.'' To je bio vaš skup, i vaš bunt protiv sveopšteg javašluka koji vlada ovim usahlim parčetom zemlje kojeg ste glavni JEBENI grad! Sve od vas mora da kreće, bre! Ne od nas ovde! A ako se sećate, već smo jednom krenuli, i evo, ponovo ćemo. Pa nas posle ponovo jebite u dupe, kao i svih ovih godina, vi iz Beloga Grada. Šta je tebi, Beograde, sve bilo bitnije danas? A? 

Ne smem da pročitam novine sutra, jer ću videti čime ste to bili zauzeti. A onda će mi samo biti žao što mi niko iz porodice nije Vlah, inače biste se svi probudili sa mrtvim kokoškama u krevetu.

Stoko, za bolje i nisi.

Isto važi i za ostale ,,manje'' gradove u Srbiji. Važi za celu Srbiju, bre. Stoko. Stoko svijnska. Neka nam i ginu deca kad smo stoka. Ako, i treba. I treba, kad uživamo, bre, u sopstvenom svinjcu koji smo sami sebi napravili. Aj' malo za promenu da budemo iskreni i prema sebi i prema spoljnjem svetu, i da lepo javno kažemo ,,Pušite nam, ne želimo da se menjamo. Lepo nam je!'' A za početak kažite to sebi u lice, ispred ogledala, ako možete.

Niš je danas postao grad. Ostatak Srbije ni 2%. Odavno nisam bio ponosniji što sam Nišlija. A svi koji me znaju, znaju da teško pohvalim Niš. Al' eto, i ćorava koka ubode neko zrno. Stoko!

Friday 7 February 2014

Šesti, revolucionarni, post

(Iliti: Spalimo sve, sad i odma')


I mi smo našli da zajebavamo Bosance da su glupi. EEEEEEEEJ srpska gluposti, imaš li granice? I posle svega što se u proteklih nekoliko dana ovde desilo, mi i dalje ćutimo, ulice prazne, samo se internet dere k'o nedobiven, što bi rekli Leskovčani. ,,Uticajni'', naravno, imaju poslednju reč. Pa čekaj, ako oni imaju posledjnu reč, zašto su ulice prazne? 

Iz dva razloga. Plaćeni su za ono što pišu, i moraju da paze kako to rade, jer im životi zavise od toga, a i, let's face it, internet zajednica je lenja. Svi smo lenji. Ne bismo bili ovde da nismo. Bili bismo negde gde ima smisla biti, recimo na ulici. Ja, na svu sreću nisam plaćen za ovo, pa ne odgovaram nikome. Ni za ovo, ni za išta drugo u životu. Makar ne adekvatno, a ni onako kako smo se bili dogovarali. 

Primetih, takođe, doduše u obliku fejsbuk statusa, da čak i kada bismo sledili bosanski model, i izazvali još jedan ,,5. oktobar'', mi ne bismo imali koga da stavimo na mesto vođe. Svi su već odaaaaavno prokockali sve svoje šanse. Kratak pregled stanja, pre nego što nastavim. Krenućemo od onih koji su sad na vlasti, a završićemo sa onima koji su bili, pa nisu više, i koje podjednako ne dolazi u obzir vraćati u fotelje.

1. Aleksanar (Supermen)Vučić
Čovek koji je napravio najveći zločin protiv slobode govora u Evropi posle Drugog svetskog rata. Sumnjivu, i radikalnu prošlost neću ni da spominjem.

2. Tomislav (Diploma) Nikolić
Lik je slagao čitavu državu o svom obrazovanju, i to sa mesta predsednika te iste države. Provalili smo ga, i nismo ga kaznili. Takođe, Šešeljev kum. Sa njim nije u nekim predivnim odnosima sada, ali kumstvo je u Srba jedna od najvećih svetinja i to ne smemo zaboraviti nikad.

3. Boris (Lepi) Tadić
Ridifajnovao nekadašnji nadimak Zorana Lilića - Kluzov maneken. Dobro bi prošao na Tumblru, al' tol'ko.

4. Čedomir (Praško) Jovanović
Prejebo i mene da pomislim da je novi Zoran Đinđić. Prejebo je ključna reč.

5. Mlađa (Krađa) Dinkić
Ne moram valjda ništa da pričam povodom ovog lika. Osim da sam sigurno bolji gitarista od njega. Ne, ispravka, moja baba je bolji gitarista.

6. Ivica (Svinjotaur) Dačić
Slobino klo(v)nče, a Mirin švaler, verovatno. Ne bi me čudilo. Ne verujem nikome ko je makar u jednom trenutku bio uz Miru Marković. 

7. Vojislav (Neobaveštajac) Koštunica
Čovek koji je u stanju da kaže da je kupio Gejmboj malopre i da je svršio kad je video koliko je dobra grafika. Prevaziđen kao gorepomenuti Gejmboj, što bi rekao Šelić. Isto, jedan od najdirektnijih krivaca za ubistvo Zorana Đinđića.

8. Nenad Čvarak
U stanju da verbalno pokida i doktora Hausa, ali je prodao. Prodao je najstrašnije i tek ga sad mrzim onako kako su ga oduvek mrzeli oni što ih ne volim i dan-danas.

9. Dragan (Gradonačelnik-iz-snova) Đilas
Neka Beograđani napišu nešto o njemu. Bolje tako.

10. Vuk (Toponica) Drašković
Oduvek lud, i papučko. Možda i veći papučko nego Sloba svojevremeno. Znači - ne.

11. Zoran (Vinarija) Živković
Izašao koliko-toliko na vreme iz cele spike, pravio vinca, bolelo ga dupe. Vinca mu propala, eto ga ponovo. Jeste sumnjivo, ali moram da kažem da protiv njega imam najmanje. A ako ništa, iskoračio je tada kada je bilo najteže biti premijer, to je valjda nešto. I pozivi na građansku neposlušnost su oduvek bili plus kod mene. Ali ipak, been there, done that, ajmo nešto ZAISTA novo.

12. Velimir (UŽAS) Ilić
Lik koga ni nejtiv Čačani ne priznaju kao nekoga ko je rođen u centru grada. Vodio bagere, pa ispao šmeker, u stvari najveća prostačina i pijanica koju imamo. Epitom Srbije. Samo se nadam da nije nova Srbija.

Ima ih još, naravno, ali kontate šta hoću da kažem. Niko nije sposoban da vodi bilo koju državu zato što - ljudska priroda. Moramo da promenimo taj stav da nam treba pastir, jer, zaboga, nismo ovce. Iako nam Isus to uporno priča, nismo.

Mislite o tome. Idu izbori. Ja ću da prešvrljam sve i dopišem Trla Baba Lan. To preporučujem i vama.


“Sometimes you have to pick the gun up to put the Gun down.”
Malcolm X